publicerad: 2015
linjering
linj·er·ing
substantiv
~en ~ar linjera
| Singular | |
|---|---|
| en linjering | obestämd form |
| en linjerings | obestämd form genitiv |
| linjeringen | bestämd form |
| linjeringens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| linjeringar | obestämd form |
| linjeringars | obestämd form genitiv |
| linjeringarna | bestämd form |
| linjeringarnas | bestämd form genitiv |


