publicerad: 2015
ringlinje
ring|linje
substantiv
~n ~r • spårvagnslinje som går i sluten bana
| Singular | |
|---|---|
| en ringlinje | obestämd form |
| en ringlinjes | obestämd form genitiv |
| ringlinjen | bestämd form |
| ringlinjens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| ringlinjer | obestämd form |
| ringlinjers | obestämd form genitiv |
| ringlinjerna | bestämd form |
| ringlinjernas | bestämd form genitiv |


