publicerad: 2015
upplinjering
upp|linj·er·ing
substantiv
~en ~ar linjera
| Singular | |
|---|---|
| en upplinjering | obestämd form |
| en upplinjerings | obestämd form genitiv |
| upplinjeringen | bestämd form |
| upplinjeringens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| upplinjeringar | obestämd form |
| upplinjeringars | obestämd form genitiv |
| upplinjeringarna | bestämd form |
| upplinjeringarnas | bestämd form genitiv |


