publicerad: 2015
antinomi
anti·nomi
[‑nomi´]
substantiv
~n ~er • motsägelse mellan lagar el. satser
| Singular | |
|---|---|
| en antinomi | obestämd form |
| en antinomis | obestämd form genitiv |
| antinomin | bestämd form |
| antinomins | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| antinomier | obestämd form |
| antinomiers | obestämd form genitiv |
| antinomierna | bestämd form |
| antinomiernas | bestämd form genitiv |


