publicerad: 2015
granatsplitter
gran·at|splitter
substantiv
‑splittret; pl. ~, best. pl. ‑splittren granat 1 2splitter
| Singular | |
|---|---|
| ett granatsplitter | obestämd form |
| ett granatsplitters | obestämd form genitiv |
| granatsplittret | bestämd form |
| granatsplittrets | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| granatsplitter | obestämd form |
| granatsplitters | obestämd form genitiv |
| granatsplittren | bestämd form |
| granatsplittrens | bestämd form genitiv |


