publicerad: 2015
kommunpolitiker
kom·mun|pol·it·ik·er
substantiv
~n; pl. ~ kommunpolitik
| Singular | |
|---|---|
| en kommunpolitiker | obestämd form |
| en kommunpolitikers | obestämd form genitiv |
| kommunpolitikern | bestämd form |
| kommunpolitikerns | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| kommunpolitiker | obestämd form |
| kommunpolitikers | obestämd form genitiv |
| kommunpolitikerna | bestämd form |
| kommunpolitikernas | bestämd form genitiv |


