publicerad: 2015
konventionalism
kon·vent·ion·al·ism
[‑is´m]
substantiv
~en • konventionell uppfattning
| Singular | |
|---|---|
| en konventionalism | obestämd form |
| en konventionalisms | obestämd form genitiv |
| konventionalismen | bestämd form |
| konventionalismens | bestämd form genitiv |


