publicerad: 2015
tjim
tjim
[çim´]
substantiv
~met • ⟨vard.⟩ glam, stoj: tjo och tjim
| Singular | |
|---|---|
| ett tjim | obestämd form |
| ett tjims | obestämd form genitiv |
| tjimmet | bestämd form |
| tjimmets | bestämd form genitiv |


