publicerad: 2015
tjo
2tjo
substantiv
~et • ⟨vard.⟩ stoj, stim: tjo och tjim
| Singular | |
|---|---|
| ett tjo | obestämd form |
| ett tjos | obestämd form genitiv |
| tjoet | bestämd form |
| tjoets | bestämd form genitiv |


