publicerad: 2015
blålinje
blå|linje
substantiv
~n ~r • mest i best. f. sing.; i ishockeyrink
| Singular | |
|---|---|
| en blålinje | obestämd form |
| en blålinjes | obestämd form genitiv |
| blålinjen | bestämd form |
| blålinjens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| blålinjer | obestämd form |
| blålinjers | obestämd form genitiv |
| blålinjerna | bestämd form |
| blålinjernas | bestämd form genitiv |


