publicerad: 2015
huvudlinje
huvud|linje
substantiv
~n ~r • äv. bildl.; till linje 1,4
| Singular | |
|---|---|
| en huvudlinje | obestämd form |
| en huvudlinjes | obestämd form genitiv |
| huvudlinjen | bestämd form |
| huvudlinjens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| huvudlinjer | obestämd form |
| huvudlinjers | obestämd form genitiv |
| huvudlinjerna | bestämd form |
| huvudlinjernas | bestämd form genitiv |


