publicerad: 2015
kompromettera
kom·pro·mett·era
verb
~de ~t • bringa i vanrykte
| Finita former | |
|---|---|
| komprometterar | presens aktiv |
| komprometteras | presens passiv |
| komprometterade | preteritum aktiv |
| komprometterades | preteritum passiv |
| kompromettera | imperativ aktiv |
| Infinita former | |
| att kompromettera | infinitiv aktiv |
| att komprometteras | infinitiv passiv |
| har/hade komprometterat | supinum aktiv |
| har/hade komprometterats | supinum passiv |
| Presens particip | |
| komprometterande | |
| Perfekt particip | |
| en komprometterad + substantiv | |
| ett komprometterat + substantiv | |
| den/det/de komprometterade + substantiv | |


