publicerad: 2015
konturlinje
kont·ur|linje
substantiv
~n ~r kontur linje 1
| Singular | |
|---|---|
| en konturlinje | obestämd form |
| en konturlinjes | obestämd form genitiv |
| konturlinjen | bestämd form |
| konturlinjens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| konturlinjer | obestämd form |
| konturlinjers | obestämd form genitiv |
| konturlinjerna | bestämd form |
| konturlinjernas | bestämd form genitiv |


