publicerad: 2015
magåkomma
mag|å·komma
substantiv
~n ‑åkommor mage åkomma
| Singular | |
|---|---|
| en magåkomma | obestämd form |
| en magåkommas | obestämd form genitiv |
| magåkomman | bestämd form |
| magåkommans | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| magåkommor | obestämd form |
| magåkommors | obestämd form genitiv |
| magåkommorna | bestämd form |
| magåkommornas | bestämd form genitiv |


