publicerad: 2015
noja
1noja
[nåj`a]
substantiv
~n nojor • ⟨vard.⟩ paranoia; leda, depression; galenskap: få noja
| Singular | |
|---|---|
| en noja | obestämd form |
| en nojas | obestämd form genitiv |
| nojan | bestämd form |
| nojans | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| nojor | obestämd form |
| nojors | obestämd form genitiv |
| nojorna | bestämd form |
| nojornas | bestämd form genitiv |
2noja
[nåj`a]
verb
~de ~t • ⟨vard.⟩ få noja; till 1noja
| Finita former | |
|---|---|
| nojar | presens aktiv |
| nojas | presens passiv |
| nojade | preteritum aktiv |
| nojades | preteritum passiv |
| noja | imperativ aktiv |
| Infinita former | |
| att noja | infinitiv aktiv |
| att nojas | infinitiv passiv |
| har/hade nojat | supinum aktiv |
| har/hade nojats | supinum passiv |
| Presens particip | |
| nojande | |


