publicerad: 2015
novautbrott
nova|ut·brott
substantiv
~et; pl. ~ nova utbrott 1
| Singular | |
|---|---|
| ett novautbrott | obestämd form |
| ett novautbrotts | obestämd form genitiv |
| novautbrottet | bestämd form |
| novautbrottets | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| novautbrott | obestämd form |
| novautbrotts | obestämd form genitiv |
| novautbrotten | bestämd form |
| novautbrottens | bestämd form genitiv |


