publicerad: 2015
pianola
pian·ola
[‑å´la el. ‑å`la]
substantiv
~n pianolor • apparat för självspelande piano
| Singular | |
|---|---|
| en pianola | obestämd form |
| en pianolas | obestämd form genitiv |
| pianolan | bestämd form |
| pianolans | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| pianolor | obestämd form |
| pianolors | obestämd form genitiv |
| pianolorna | bestämd form |
| pianolornas | bestämd form genitiv |


