publicerad: 2015
acklamation
ac·klam·at·ion
substantiv
~en ~er • ljudligt bifall; vald med acklamation vald utan att omröstning behövdes
| Singular | |
|---|---|
| en acklamation | obestämd form |
| en acklamations | obestämd form genitiv |
| acklamationen | bestämd form |
| acklamationens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| acklamationer | obestämd form |
| acklamationers | obestämd form genitiv |
| acklamationerna | bestämd form |
| acklamationernas | bestämd form genitiv |


