publicerad: 2015
koordinera
ko·ord·in·era
verb
~de ~t • samordna; jfr koordination
| Finita former | |
|---|---|
| koordinerar | presens aktiv |
| koordineras | presens passiv |
| koordinerade | preteritum aktiv |
| koordinerades | preteritum passiv |
| koordinera | imperativ aktiv |
| Infinita former | |
| att koordinera | infinitiv aktiv |
| att koordineras | infinitiv passiv |
| har/hade koordinerat | supinum aktiv |
| har/hade koordinerats | supinum passiv |
| Presens particip | |
| koordinerande | |
| Perfekt particip | |
| en koordinerad + substantiv | |
| ett koordinerat + substantiv | |
| den/det/de koordinerade + substantiv | |


