publicerad: 2015
anomali
anom·ali
[‑ali´]
substantiv
~n ~er • till anomal
| Singular | |
|---|---|
| en anomali | obestämd form |
| en anomalis | obestämd form genitiv |
| anomalin | bestämd form |
| anomalins | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| anomalier | obestämd form |
| anomaliers | obestämd form genitiv |
| anomalierna | bestämd form |
| anomaliernas | bestämd form genitiv |


