publicerad: 2015
balalajka
balalajka
[balalaj`ka]
substantiv
~n balalajkor • ett stränginstrument
| Singular | |
|---|---|
| en balalajka | obestämd form |
| en balalajkas | obestämd form genitiv |
| balalajkan | bestämd form |
| balalajkans | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| balalajkor | obestämd form |
| balalajkors | obestämd form genitiv |
| balalajkorna | bestämd form |
| balalajkornas | bestämd form genitiv |


