publicerad: 2015
grundlinje
grund|linje
substantiv
~n ~r • äv. bildl.; till linje 1,4
| Singular | |
|---|---|
| en grundlinje | obestämd form |
| en grundlinjes | obestämd form genitiv |
| grundlinjen | bestämd form |
| grundlinjens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| grundlinjer | obestämd form |
| grundlinjers | obestämd form genitiv |
| grundlinjerna | bestämd form |
| grundlinjernas | bestämd form genitiv |


