publicerad: 2015
ignorant
1ignor·ant
[‑an´t]
substantiv
~en ~er • okunnig person
| Singular | |
|---|---|
| en ignorant | obestämd form |
| en ignorants | obestämd form genitiv |
| ignoranten | bestämd form |
| ignorantens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| ignoranter | obestämd form |
| ignoranters | obestämd form genitiv |
| ignoranterna | bestämd form |
| ignoranternas | bestämd form genitiv |
2ignor·ant
[‑an´t]
adjektiv; n. ~, ~a • okunnig
| Positiv | |
|---|---|
| en ignorant + substantiv | |
| ett ignorant + substantiv | |
| den/det/de ignoranta + substantiv | |
| den ignorante + maskulint substantiv |


