publicerad: 2015
immoralism
im·mor·al·ism
[‑is´m]
substantiv
~en • omoralisk el. amoralisk åskådning
| Singular | |
|---|---|
| en immoralism | obestämd form |
| en immoralisms | obestämd form genitiv |
| immoralismen | bestämd form |
| immoralismens | bestämd form genitiv |


