publicerad: 2015
kyrkopolitiker
kyrko|pol·it·ik·er
substantiv
~n; pl. ~ kyrkopolitik
Singular | |
---|---|
en kyrkopolitiker | obestämd form |
en kyrkopolitikers | obestämd form genitiv |
kyrkopolitikern | bestämd form |
kyrkopolitikerns | bestämd form genitiv |
Plural | |
kyrkopolitiker | obestämd form |
kyrkopolitikers | obestämd form genitiv |
kyrkopolitikerna | bestämd form |
kyrkopolitikernas | bestämd form genitiv |