publicerad: 2015
inkorporera
in·korp·or·era
verb
~de ~t • införliva område; jfr inkorporation
| Finita former | |
|---|---|
| inkorporerar | presens aktiv |
| inkorporeras | presens passiv |
| inkorporerade | preteritum aktiv |
| inkorporerades | preteritum passiv |
| inkorporera | imperativ aktiv |
| Infinita former | |
| att inkorporera | infinitiv aktiv |
| att inkorporeras | infinitiv passiv |
| har/hade inkorporerat | supinum aktiv |
| har/hade inkorporerats | supinum passiv |
| Presens particip | |
| inkorporerande | |
| Perfekt particip | |
| en inkorporerad + substantiv | |
| ett inkorporerat + substantiv | |
| den/det/de inkorporerade + substantiv | |


