publicerad: 2015
monomani
mono·mani
[‑mani´]
substantiv
~n ~er • vurm, fix idé
| Singular | |
|---|---|
| en monomani | obestämd form |
| en monomanis | obestämd form genitiv |
| monomanin | bestämd form |
| monomanins | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| monomanier | obestämd form |
| monomaniers | obestämd form genitiv |
| monomanierna | bestämd form |
| monomaniernas | bestämd form genitiv |


