publicerad: 2015
koordinationsförmåga
ko·ord·in·at·ions|för·måga
substantiv
~n koordination förmåga 1
| Singular | |
|---|---|
| en koordinationsförmåga | obestämd form |
| en koordinationsförmågas | obestämd form genitiv |
| koordinationsförmågan | bestämd form |
| koordinationsförmågans | bestämd form genitiv |


