publicerad: 2015
rygglinje
rygg|linje
substantiv
~n ~r rygg 1 linje 1
| Singular | |
|---|---|
| en rygglinje | obestämd form |
| en rygglinjes | obestämd form genitiv |
| rygglinjen | bestämd form |
| rygglinjens | bestämd form genitiv |
| Plural | |
| rygglinjer | obestämd form |
| rygglinjers | obestämd form genitiv |
| rygglinjerna | bestämd form |
| rygglinjernas | bestämd form genitiv |


