publicerad: 2015
uppmjuka
upp|mjuka
verb
~de ~t • uppmjuka el. mjuka upp ngn/ngt
| Finita former | |
|---|---|
| uppmjukar | presens aktiv |
| uppmjukas | presens passiv |
| uppmjukade | preteritum aktiv |
| uppmjukades | preteritum passiv |
| uppmjuka | imperativ aktiv |
| Infinita former | |
| att uppmjuka | infinitiv aktiv |
| att uppmjukas | infinitiv passiv |
| har/hade uppmjukat | supinum aktiv |
| har/hade uppmjukats | supinum passiv |
| Presens particip | |
| uppmjukande | |
| Perfekt particip | |
| en uppmjukad + substantiv | |
| ett uppmjukat + substantiv | |
| den/det/de uppmjukade + substantiv | |


